1 - Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,
2 - i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";
3 - on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.
4 - Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.
5 - Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.
6 - Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!
7 - A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.
8 - K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.
9 - I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima
10 - jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.
11 - Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?
12 - Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.
13 - Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.
14 - Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.
15 - To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:
16 - postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.
17 - Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
18 - Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -
19 - jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.
20 - I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,
21 - a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".
22 - Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
23 - K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.
24 - A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
25 - Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.
26 - Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -
27 - koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.
28 - Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA
