WeBible

1 - Elifaz Temanac progovori tad i reče:

2 - "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

3 - Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?

4 - Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

5 - Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

6 - vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.

7 - Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

8 - Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

9 - Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?

10 - Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

11 - Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?

12 - Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima

13 - kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!

14 - Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?

15 - Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,

16 - a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

17 - Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,

18 - i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa

19 - kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.

20 - Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.

21 - Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

22 - Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

23 - strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.

24 - Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

25 - On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom

26 - Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

27 - Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

28 - Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;

29 - cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

30 - On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.

31 - U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.

32 - Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.

33 - Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.

34 - Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

35 - Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."