WeBible

1 - Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.

2 - A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

3 - TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

4 - Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

5 - Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

6 - Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!

7 - Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

8 - neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

9 - Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

10 - neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!

11 - Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,

12 - užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

13 - Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

14 - što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?

15 - Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

16 - Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

17 - Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

18 - TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

19 - Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača

20 - a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

21 - Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,

22 - nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

23 - Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

24 - Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

25 - Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

26 - Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

27 - moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

28 - Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

29 - Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

30 - ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

31 - Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

32 - Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

33 - Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

34 - jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?

35 - O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

36 - i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.

37 - Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."

38 - Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

39 - ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

40 - [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.