1 - Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
2 - Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
3 - mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
4 - Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 - PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
6 - Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
7 - Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
8 - Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
9 - Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi.
10 - Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 - Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
12 - Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
13 - Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
14 - snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
15 - Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 - Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
17 - Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
18 - i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 - Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
20 - Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
21 - Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće."
