WeBible

1 - Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -

2 - kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -

3 - pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati

4 - da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

5 - U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.

6 - Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

7 - No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

8 - Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,

9 - ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.

10 - Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

11 - A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.

12 - Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

13 - No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.

14 - Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.

15 - Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.

16 - Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.

17 - Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."

18 - Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."

19 - Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

20 - I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."

21 - Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.

22 - Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

23 - Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.

24 - Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:

25 - "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."

26 - U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret

27 - k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

28 - Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"

29 - Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

30 - No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.

31 - Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

32 - On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,

33 - i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."

34 - Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"

35 - Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.

36 - A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.

37 - Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

38 - Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

39 - Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

40 - Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

41 - Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga

42 - i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

43 - Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

44 - Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

45 - Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"

46 - Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,

47 - klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

48 - što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

49 - Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

50 - Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

51 - Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.

52 - Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

53 - Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

54 - Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:

55 - spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."

56 - Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

57 - Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

58 - Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

59 - Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,

60 - no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!"

61 - Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."

62 - Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.

63 - On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude,

64 - a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

65 - Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.

66 - I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

67 - A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj!

69 - Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

70 - kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:

71 - spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;

72 - iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,

73 - zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati

74 - te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha

75 - u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

76 - A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

77 - da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,

78 - darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine

79 - da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."

80 - Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.