1 - Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.
2 - San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.
3 - Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.
4 - Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.
5 - Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?
6 - Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.
7 - Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.
8 - Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.
9 - Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.
10 - Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?
11 - Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.
12 - I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.
13 - Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.
14 - Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.
15 - I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.
16 - Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.
17 - Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.
18 - Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.
19 - Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.
