WeBible

1 - Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!

2 - Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.

3 - Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,

4 - nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.

5 - Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

6 - da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju

7 - da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,

8 - kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

9 - Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.

10 - Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

11 - Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

12 - Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

13 - On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

14 - Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

15 - U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

16 - Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

17 - A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

18 - Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

19 - Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

20 - Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"

21 - Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

22 - jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

23 - Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

24 - k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

25 - Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

26 - Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

27 - Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

28 - Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

29 - Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

30 - Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

31 - kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

32 - Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

33 - I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

34 - Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

35 - spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

36 - Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

37 - Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

38 - A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.

39 - Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.

40 - Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!

41 - Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova

42 - ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,

43 - ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.

44 - U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

45 - Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.

46 - I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.

47 - Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.

48 - I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

49 - Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.

50 - I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.

51 - Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.

52 - I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

53 - Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.

54 - U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.

55 - Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

56 - A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.

57 - Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.

58 - Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.

59 - Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

60 - I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.

61 - Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.

62 - Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.

63 - Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.

64 - Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.

65 - Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

66 - Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.

67 - On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,

68 - već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.

69 - Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

70 - Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;

71 - odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.

72 - I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.