WeBible

1 - Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.

2 - Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

3 - Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

4 - iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.

5 - Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

6 - Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

7 - svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

8 - U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.

9 - S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

10 - Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

11 - I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

12 - kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

13 - Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.

14 - Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.

15 - Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?

16 - Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.

17 - Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?

18 - Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?

19 - DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

20 - Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

21 - Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

22 - Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!

23 - Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

24 - Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"